Gledano unazad, veoma loša godina za kolumbijske marksističke pobunjenike FARK dostigla je svoju najnižu tačku kada su sami gerilci ubili jednog od svojih komandanta i predali vojsci njegovu ruku kao potvrdu smrti. Međutim, čini se da je TV obraćanje drugog velikog komunističkog vođe označilo definitivan početak kraja najdugotrajnijeg građanskog sukoba Južne Amerike.


U nedelju, 8. juna, Predsednik Venecuele Hugo Čavez u svom redovnom obraćanju naciji naložio je Kolumbijskim Revolucionarnim snagama da odbace oružanu borbu i oslobode taoce koje trenutno drže. Prema njegovim rečima, ovakav tip borbe više nije dobrodošao na kontinentu.

Svega nekoliko meseci ranije, početkom marta, FARK je izgubio svog drugokomandujućeg, Raul Rejesa, kada je kolumbijska vojska napala gerilski kamp unutar Ekvadora. Iako je ovaj potez doveo do zaoštravanja odnosa između Kolumbije, Ekvadora i Venecuele, tenzije su ubrzo opale. Još dramatičnije, Ivan Rios, takođe visoki gerilski komandant, ubijen je od strane sopstvenih trupa. Manuel Velez, jedan od osnivača pokreta, umro je 26. 3. od srčanog udara i označio kraj kritičnog meseca.

Vesti o masovnom dezertiranju počele su da pristižu, ali bez konkretnih dokaza.

Budućnost

Ukoliko FARK zaista odluči da prihvati savete Hugo Čaveza, koji je inače verbalno, a najverovatnije i materijalno, podržavao ovaj pokret, i ostavi oružanu borbu, budućnost gerilaca je sve jedno mračna.

Sa obzirom na uspehe kolumbijske vojske u poslednjih nekoliko godina i gotovo prepolovljanje članstva FARK-a sa 15-16 na 8 hiljada (iako procene variraju), pregovori će se verovatno bazirati na dobijanju imuniteta za većinu boraca.
Ipak, verovatno je da ta ponuda neće uključivati viši ešalon komande, koji je pokret u poslednje dve decenije uključio u trgovinu oružijem i kokainom, istovremeno prekidajući svaku podršku kolumbijske Komunističke partije, koja bi u ovom trenutku bila dobrodošla.

Sigurno je da Vlada Kolumbije neće ni razmatrati nikakve ustupke na političkom planu; ukoliko do njega dođe, potencijalni kraj gotovo pola veka duge marksističke pobune završiće kao i svi ostali u regionu tokom poslednjih 40 godina – bez rezultata i sa mnogo grobova.