Posledice globalnog zagrevanje postaju sve teže za ignorisanje - usled promena temperature svetskih mora, uslovi za stvaranje razornih olujnih sistema postale su povoljnije. Nakon Katarine, čovečanstvo je dobilo novo smrtonosno ime - Nargis.



Iza neprenteciozne imenice krije se ciklon koji je u 3. maja prešao na teritoriju bivše Burme, sada Mijanmara.
U danima koji su usledili, javnost je dobila jezivo podsećanje na cunami koji je pogodio isti region nekoliko godina kasnije. Žrtve su prvo pokazivane u stotinama, zatim hiljadama; trenutni popis, prema BBC službi, stoji na 22 000 poginulih i dodatnih 41 000 nestalih. 1 000 000 građana izgubilo je domove.

Sa niskom topografijom, priobalna područja su skoro sasvim uništena inicijalnim višemetarskim talasima koje je Nargis gurao ispred sebe. Veći gradovi, zajedno sa Rangunom, prestonicom, drastično su oštećeni vetrovima koji su dostizali snagu do 240 km/h. Radi poređenja, potencijalni vetrovi od 500 km/h uništili bi do temelja svaku civilnu građevinu na svetu.

Nakon prolaska Nargisa, poznati scenario počeo je da se raspliće.
Zakrčeni putevi, presečene linije komunikacije, nedostatak namirnica i lekova. Budući da su temperature u regionu odavno visoke, bare i druga stajaća voda prete da postanu epicentri zaraznih bolesti.
Međutim, vojna hunta koja predvodi zemlju može se pokazati najvećim problemom.

Tek 3 dana posle ciklona međunarodne humanitarne organizacije dobile su dozvolu za ulazak u zemlju, iako su prvi dani najbitniji za sprečavanje izbijanja zaraza. Stranim novinarima nisu odobrene vize, a neke države su već optužile generale Mianmara da su postavili medijsko zamračenje na približavanje ciklona i tako onemogućili potencijalnu evakuaciju.

Kao i drugi totalitarni sistemi, zvaničnici Mijanmara nabacili su svoja poker lica; nema razloga za zabrinutost, iako je stojički zatražena spoljašnja pomoć.
Na žalost, pojedinačni očevidci iz zemlje javaljaju da je stanje sve osim pod kontrolom, a spisak žrtava nastavlja da raste.