Odluka Rusije da obnovi planetarne patrole strateških bombardera nije odjeknula previše jako u međunarodnom medijskom prostoru. Umesto toga, poslednja u nizu tabli sa natpisom ''Rusija je moćna'' koje Vladimir Putin izbacuje levo i desno pravnilo je ignorisana kao neadekvatna demonstracija sile auditorijumu koji prepoznaje prazno razmetanje.

Priručnici koje sovjetski, tojest ruski generali i dalje drže u svojim noćnim ormarićima odmah pored novokupljenih biblija pružaju jednostavan savet - veće i više = bolje. Dva tenka na Crvenom trgu impresivnija su od jednog. Inter-kontinentalne rakete bolje su od kontinentalnih. Ako možeš, napravio bojevu glavu od 30 a ne 15 megatona.

Patrole koje je SSSR sprovodio tokom hladnog rata bile su deo strategije nukleatnog prezasićenja, čija je svrha bila da pokaže da je svaka platforma aktivna. U slučaju rata, sve će biti upotrebljeno - iako se računalo da će većina prave bojeve moći doći iz zemaljskih silosa i nuklearnih podmornica. Ipak, bilo je lepo imati i nekakve bombardere koji bi, naravno, bili oboreni mnogo kilometara pre američkog vazdušnog prostora.

Posle raspada, ova vežba je ukinuta zbog ekonomske neisplativosti. Na te letove se može gledati kao civilne među-kontinentalne čarter ture koje prelaze nekoliko hiljada kilometara, ali ne sleću, već naprave zaokret od 180 stepeni i vrate se kući. Jednostavno, bilo je besmisleno da se nastave.

I ostalo je besmisleno. Ali i dalje vojne oči ispod velikih oficirskih kapa zasuze kada vide masivne bombardere dok poleću za druge vremenske zone. A danas, novca ima više - pa hajde da se svetu pokaže da Rusija i dalje može da bombarduje svaku tačku na zemaljskoj kugli.

Motori su zabrujali, točkovi se odvojili od piste, ali zemaljska kugla nije bila impresionirana.

Rusija nije pokazala ništa novo. Za razliku od misterioznih balističkih presretača satelita koje je Kina početkom godine uspešno testirala, i loših ali funkcionalnih severno-korejskih nuklearnih uređaja, strateški bombarderi skupljaju prašinu u hangarima već 15 godina. Oni zaista mogu da stignu bilo gde, ali protivničke rakete zemlja-vazduh će stići tamo malo ranije; na žalost Rusije, tehnologija vazdušne odbrane neznatno je napredovala od 1985. Naravno, bombarderi mogu biti korišćeni protiv zemalja bez sličnih odbrambenih sistema, ali se time gubi poenta demonstracije, sem u slučaju da Moskva planira rat sa Urugvajem ili Laosom.

Vrh Rusije vapi za priznanjem i vraćanjem statusa globalne super-sile. Ovakvo nezgrapno i naivno razmetanje, međutim, ima veću šansu da zasmeje druge velike igrače nego da nekog uplaši ili zabrine. Takođe, postaje sve evidentnije da osećaj za stil nikada nije bio deo nastavnog programa ruskih vojnih akademije kao ni KGB škola.